Kad Miki Kaze Da Se Boji
zasto trazis karizmu punjena ptico
mogucnost prosvijecenosti
razdvaja te u beskraj od zudnje za misijom
miris zemlje
koncentricni krugovi gluposti i neznanja
kao prstenje
ono dalje ne razumijem
izgleda mi da je mrtva straza
rekoh sati
moj boze koliko demagogije sustavno poredane u artiljerijske selve
koliko poredanih misli iza kojih ne stoji nista osim
mrznje
svjete
vlasti
i koliko pokvarenosti treba da se izlije pred nase noge
i kako je do neprepoznavanja dovedena sustina prevare
i rijeka nije bila rijeka u samom pocetku
i nije nuzno da ne bude ponornica do kraja
sto se dogadja kad mrtvi fazani lete iznad nasih glava
kad
mrtvi fazani lete a ni jedan ne pade
sto se dogadja kad ocajanje zahvati ljude
kad
ocajanje neumitno prelazi u kajanje
gledajuci iz daljine konture na sceni
padaju mi na pamet vodene boje
umazane ruke
brzo se peru